Sremuš
Ako vam sremuš nikada nije bio jedan od sastojaka za pripremanje hrane, onda ste mnogo propustili s obzirom da se radi o veoma ukusnoj biljci koja je lako dostupna. Međutim, važno je znati prepoznati i koristiti divlji bijeli luk, a vidjećemo i zašto.
Šta je sremuš?
Neke od karakteristika koje imaju i druge vrste iz roda Allium su češnjevi. Domaći nazivi za Allium ursinum su višestruki, kao npr. medvjeđi luk, divlji bijeli luk, crijemuš(a), srijemuž(a), cremoš, itd. Odakle naziv medvjeđi luk? Latinsko ime vrste ove biljke, ursinum, se odnosi na medvjede. To je prema legendi prva biljka koju medvjedi jedu kada se probude iz zimskog sna.
Sremuš je rasprostranjen u Sjevernoj Americi, naročito na istoku kontinenta, ali ga ima i u Evropi, od istoka Velike Britanije, pa do Kavkaza. Iako ne raste na velikim nadmorskim visinama (iznad 1900 m) i na kranjem sjeveru (iznad 64° s.g.š), njegovo prirodno štanište se proteže od oblasti Sredozemlja do Skandinavije. U Aziji, sremuš se nalazi u Sibiru, Maloj Aziji i Kamčatki. Može se naći u dvorištima, zemljištu sa narušenom strukturom, listopadnim šumama, pa čak i na pokošenim travnjacima. Sremuš najviše voli vlažnu podlogu. Biljka dospijeva krajem zime, cvjeta u proljeće, te tada vazduh biva ispunjen njenim karakterističnim mirisom. Kada jednom naučite da prepoznate ovu biljku, možete je dodati režimu zdravog načina života na više načina.
Kako prepoznati sremuš?
Sremuš može biti teško prepoznati s obzirom da mnoge ljude podsjeća na travu. Međutim, postoje jasne razlike, kao što dugi i uski žljebast listovi koji rastu u gomili, dosežući visinu 30-90 cm. Šuplji listove liče na vlašac i često se zamijene sa mladim crvenim lukom. Okus je, ustvari, često prilično sličan, pa se ove dvije biljke često pobrkaju.
Kao i druge vrste bijelog luka, i sremuš u zemlji ima skup peteljki i male lukovice. Ako ne želite da iščupate biljku sa korijenom kako biste utvrdili o čemu je riječ, potražite guste skupove cvjetića u obliku kišobrana, što može da bude pokazatelj da se radi o sremušu. Kao garancija, možete slomiti ili zagrebati list, koji će potom osloboditi prepoznatljiv miris crvenog/bijelog luka.
Sličnost sa otrovnim biljkama
Listovi sremuša su veoma slični listovima đurđevka, a ponekad i listovima mrazovca i kozlaca. Sve tri biljke su otrovne, te svake godine ima slučajeva trovanja sa mogućim smrtnim ishodom.
Ljekovita upotreba sremuša
Sremuš odlično raste uz većinu biljka, sem onih iz porodice mahunarki, braneći ih od štetočina i bolesti.
Medicinski gledano, dejstvo sremuša je nevjerovatno. Sremuš je odličan za liječenje visokog krvnog pritiska, visokog holesterola, bola u stomaku, hroničnih bolesti, itd. Biljka može aktivirati makrofage kako bi smanjila sintezu lošeg holesterola i zaštitila organizam od plakova i krvnih ugrušaka. Adenozin u sremušu opušta mišiće i štiti od otrova, kao što je kofein. Takođe, pomaže širenju krvnih sudova i smanjuje sindrom ljepljive krvi (antifosfolipidni ili Hjuzov sindrom). Aktivni sastojci sremuša su eterična ulja koja sadrže sumpor, vitamin C, alicin, gvožđe. Sremuš se može upotrebljavati oralno ili lokalno kao biljni suplement ili u toplim kašnim oblogama i drugim lijekovima napravljenim kod kuće.
Koristi se kod upala i infekcija
Upotreba sremuša u ishrani ima blagotvorno dejstvo i na parazite u crijevima. Sprečava iritaciju crijeva i štiti organizam od prehlada i gripa. Pomaže u liječenju bronhitisa, pročišćavajući disajne puteve, te olakšava disanje i smanjuje kašalj.
Poboljšava zdravlje srca
Poznato je da bijeli luk snižava visok krvni pritisak, što može smanjiti rizik od arterioskleroze, srčanog i moždanog udara. Takođe, sremuš može da snizi ukupan nivo holesterola, održavajući vaše srce u dobroj formi. Sremuš može smanjiti i srčane aritmije. Mladi listovi sremuša su blagotvorni zbog sadržaja korisnih minerala. Listovi sremuša, takođe, sadrže više vitamina C nego lukovica, te ih ljudi više koriste u ishrani
Liječi stomačne probleme
Antibakterijska i antifungalna jedinjenja u sremušu mogu pomoći kod vraćanja balansa bakterijskoj flori u vašim crijevima, što može ublažiti upalu, nadutost, grčeve, zatvor, te druge stomačne probleme sa kojima se susrećete. Sremuš se preporučuje i osobama koje imaju problema sa čirem na želucu.
Liječenje hroničnih oboljenja
Aktivni sastojci u sremušu, antioksidansi, imaju sposobnost da neutrališu aktivnost slobodnih radikala prije nego što izazove mutaciju ćelija i oksidativni stres u raznim dijelovima organizma. Ovo može da smanji rizik od karcinoma i drugih hroničnih oboljenja poput bolesti srca i artritisa.
Sremuš za kožne probleme
Sremuš je, u obliku kupke, idealan za sve koji imaju problematičnu kožu, upalne procese na koži, iritaciju kože, ekcem i dermatitis.
Sremuš kao čistač organizma
Ljekovita svojstva sremuša su djelotvorna za čišćenje organizma od toksina. On čisti jetru, bubrege, crijeva i žučnu kesu.
Takođe, sremuš ublažava urinarne infekcije, smanjuje gasove, poboljšava varenje, sprečava osteoporozu, a idealan je za reumu je može da smanji bol u zglobovima.
Upotreba sremuša u kulinarstvu
Sremuš je biljka koja pospješuje cjelokupno zdravlje ukoliko se redovno koristi u ishrani.
Većina ljudi sremuš koristi u jelima kao zamjenu ili dodatak bijelom ili crvenom luku. Dok je okus sremuša za nijansu blaži od okusa bijelog luka, on ipak utiče na okus hrane. Kao hrana se koriste i listovi i glavica, koje možete dodati supama, varivima, salatama i marinadama za jela od piletine ili govedine.
U domaćinstvu se koristi kao sredstvo za dezinfekciju.
