fbpx

Neven

img 5526 jwb

Vjerovatno ste mnogo puta u cvijetnjacima ili baštama vidjeli svjetlonaranžaste cvjetove nevena. Ali, da li ste znali da neke vrste ove biljke imaju svojstva korisna za vaše zdravlje?

Određena vrsta nevena, čije je latinsko ime Calendula officinalis, se već skoro 1000 godina koristi za pripravljanje ljekovitih masti, čajeva, tinktura, kao i sredstava za lokalno liječenje.

Dok neke vrste nevena služe za odbijanje insekata ili da baštu učine šarolikijom, neveni iz roda Calendula se upotrebljavaju zbog svojih protivupalnih, antispazmodičkih i antifungalnih jedinjenja.

Druge prednosti i upotrebe nevena uključuju liječenje stanja poput osipa, alergija, ekcema i dermatitisa; bola, oticanja i crvenila uzrokovanih grčenjima u mišićima, povredama mišića ili uganućima; upale oka i svrba koji su posljedica konjuktivitisa; gljivičnih infekcija, uključujući atletsko stopalo, kandidu, infekcije uha i lišaj na koži.

Opis i upotreba cvijeta nevena

Calendula officinalis je biljka iz porodice Asteraceae. Neveni iz roda Calendula imaju žuto-narandžaste cvjetove sačinjene od latica, koji se beru i suše zbog svojih mnogobrojnih ljekovitih svojstava. Dok postoje razne vrste nevena koje se uzgajaju širom svijeta, cvijet biljke calendula officinalis se smatra najljekovitijim. To je biljka koja potiče iz Egipta i dijelova Sredozemlja, ali se u današnje vrijeme uzgaja na svim kontinentima. Biljka obično cvijeta tokom toplijih mjeseci (od maja do oktobra na sjevernoj polulopti).

Botanička ispitivanja pokazuju da calendula officinalis sadrži mnogo aktivnih elemenata, uključujući razne antioksidanse i eterična ulja. Ovi aktivni elementi su odgovorni za jaku boju i intenzivni miris cvijeta. Takođe, antioksidansi i eterična ulja u nevenu imaju sposobnost da odbijaju određene gljivice, štetočine i insekte, kao i da poboljšaju cirkulaciju i kontrolišu upale.

Zbog svojih antioksidantskih svojstava, neven se koristi kao:

  1. Domaće sredstvo za liječenje kožnih oboljenja

Masti se mogu koristiti za ublažavanje opekotina od sunca, bradavica, ujeda, akni i čireva na koži. Ova mast se može koristiti za zarastanje rana, kod suve kože i plikova.

  1. Čaj za umirenje probavnog trakta

Za smanjenje simptoma uzrokovanih upalom crijeva/kolitisom može se napraviti čaj od cvjetova nevena. Ovaj čaj je koristan za liječenje gastritisa, refluksa kiseline i čireva, te za smanjenje stomačnih grčeva i grčeva usljed menstruacije.

  1. Formula za jačanje imuniteta

Kapi ili ekstrakti nevena se ponekad koriste za ublažavanje simptoma kašlja, upaljenog grla ili groznice.

  1. Liječenje kožnih, genitalnih i infekcija oka

Melemi sa nevenom se dugo koriste za liječenje gljivičnih infekcija genitalija, stopala, očiju, usta, kože, hemoroida, kandide i analne fisure.

Neki od aktivnih sastojaka iz nevena koji imaju ove sposobnosti su:

Biljni steroli poznati kao kalendulin

Kalendinska kiselina

Polisaharidi

Linoleinska kiselina

Karotenoidi

Flavonoidi

Triterpeni saponini, kao što je triterpenoid

Tokoferoli

Oleanolinska kiselina

Glikozidi

Prednosti nevena

Smanjuje upalu i štetu uzrokovanu slobodnim radikalima

Istraživanja pokazuju da desetak aktivnih sastojaka čine neven prirodnim citostatikom, te biljkom koja je prirodno sredstvo za zaštitu jetre. Ekstrakti iz cvijeta nevena smanjuju nivo C reaktivnog proteina i citokina, te štite ćelije od slobodnih radikala, koji su glavni uzrok starenja i propadanja ćelija. Uloga nevena se ne ogleda samo u zaštiti ćelija od slobodnih radikala, što se može proširiti i na neka osjetljiva tkiva, već i u odbrani kože, gastrointestinalnog trakta i genitalija od infekcija uzrokovanih virusima ili bakterijama.

Pored toga, istraživanja pokazuju da neven pomaže u borbi protiv razvoja bakterija u ranama i da čak može da ublaži simptome hemoterapije i liječenja od karcinoma.

Smanjuje upalu oka i konjuktivitis

Istraživanja pokazuju da se ekstraktom nevena može liječiti konjuktivitis i druga stanja hronične upale oka.

Pokazalo se da ekstrakt nevena ima antibakterijska, antivirusna, antifungalna i imunostimulativna svojstva koja ne samo da smanjuju infekcije oka, već i štite vid čuvajući osjetljiva tkiva oka od uticaja UV zračenja, propadanja/starenja i štete uzrokovane slobodnim radikalima.

Ima prirodna antiseptička svojstva

Jedno istraživanje upotrebe ekstrakta nevena preporučuje njegovo nanošenje u kapima u kanal uha u cilju liječenja bakterijske infekcije i smanjenja bola. Dokazano je da kapi nevena mogu smanjiti oticanje i upalu unutrašnjeg uha za samo nekoliko dana, a u nekim slučajevima upotreba antibiotika nije neophodna.

Zbog svojih antifungalnih svojstava, neven se može koristiti i za liječenje vaginitisa/vaginalnih infekcija i gljivične infekcije ingvinalnog predjela. Nanošenje masti ili kreme koja sadrži neven, probiotičke „dobre bakterije“ kao što je Lactobacillus sporogenes i mliječnu kiselinu na ugroženo mjesto na preponama ili genitalijama u trajanju od 4 nedelje može da pomogne u smanjenju simptoma poput bola, svraba, peckanja tokom mokrenja i suvoće.

Utiče na zarastanje rana, opekotina i osipa

Neven je od davnina poznat kao biljka koja se nanosila na iritiranu kožu (kapke ili drugdje) za smanjnje svraba, crvenila, osjetljivosti, suvoće i oticanja. Pokazalo se da neven ima sposobnost da podstakne stvaranje zdravog novog tkiva, da poveća dotok krvi do ugroženog mjesta i proizvodnju kolagena, koji zateže i jača kožu, da hidrira suvu kožu, te da ubrza proces obnavljanja kože nakon operacije ili neke druge vrste oštećenja.

Vjeruje se da neven pomaže zarastanju rana zbog stimulacije proizvodnje ćelija epitela, što je posljedica prisustva glikoproteina i nukleoproteina. Povezuje se i sa stimulacijom povećane fluktuacije ćelija i povećanog metabolizma kolagena. U narodnoj medicini, proizvodi od nevena su se nanosili na razne vrste čireva (kako vanjskih tako i unutrašnjih) i rane radi sprečavanja infekcija, a biljka se i u današnje vrijeme koristi za brže zarastanje rezova poslije operacije.

Za one sa suvom kožom, koja se ljušti i sklona je osipima, neven se može pomiješati sa proizvodima poput kokosovog ulja ili ši maslaca kako bi koža bila hidrirana i čvrsta. Pored toga, neven se lokalno koristi da bi:

  • Smanjio osip od pelena i zaštitio osjetljivu kožu
  • Smanjio gubljenje pigmenta na mjestima gdje je ožiljak
  • Smanjio proširene (varikozne) vene
  • Liječio oticanje usljed ujeda insekata
  • Liječio opekotine
  • Smanjio dermatitis i ekcem
  • Smanjio modrice
  • Uticao na zarastanje posjekotina
  • Umirio kožu nakon brijanja
  • Liječio urasle dlačice
  • Smanjio perut na tjemenu
  • Smanjio druge znake slabog protoka krvi i upale koji štete koži

Pomaže u smanjenju bola uzrokovanog hemoroidima

S obzirom da sredstva sa nevenom podstiču zarastanje tkiva i smanjuju oticanje, smatra se da njihovo nanošenje na analnu i genitalnu zonu pomaže smanjenju simptoma koje izazivaju hemoroidi i analne fisure. Jedno istraživanje je pokazalo da dejstvo sredstava na bazi nevena u slučaju rana koje krvare u roku od 8 dana može 90% da utiče na zarastanje rana u poređenju sa zarastanjem rana koje nisu tretirane ovim sredstvom i gdje je rezultat iznosio 51%.

Ublažava grčeve

Antispazmodičko dejstvo nevena povoljno djeluje na ublažavanje grčeva u mišićima, bola uzrokovanog grčevima u nožnim mišićima, zatim na ublažavanje grčeva u stomaku i menstrualnih grčeva. Neven može da utiče na smanjenje grčeva poboljšavajući dotok krvi do bolnog mjesta i snižavajući upalu. Cvjetovi nevena se mogu koristiti u obliku čaja radi lakšeg varenja i poboljšanja zdravlja jetre ili se mogu nanijeti na abdomen u vidu masti ili ekstrakta, da bi tako kroz kožu doprli do napetih mišića.

Prirodno sredstvo za odbijanje insekata

Zbog svog oštrog mirisa, antioksidanasa i eteričnih ulja, neven se može upotrebljavati kao prirodno sredstvo za odbijanje komaraca, parazita i insekata. Zato se neven može vidjeti u baštama. Takođe, ova biljka se u vidu ekstrakta koristi za pravljenje svijeća, ima je i u osvježivačima prostorija, kao i u mnogim losionima za kožu protiv ujeda komaraca.

Ova biljka ne samo da odbija insekte, nego može i da zaštiti vaše zemljište ukoliko je posijete u svom dvorištu ili u bašti. Miris cvijeta nevena odbija nematode (valjkaste crve mikroskopske veličine) i druge štetočine koje mogu da vam pojedu usjeve. Dejstvo mirisa cvijeta nevena može da traje do tri godine.

Zanimljive činjnice o nevenu i njegova upotreba kroz istoriju

Podaci govore da su se latice nevena u narodnoj medicini koristile za pripremanje tinktura, ekstrakata i melema čak u 11. i 12. vijeku. Mljevene latice nevena imaju boju koju neki porede sa bojom šafrana, stoga je ova biljka našla svoju primjenu kao jeftiniji oblik boje, dodatak supama ili čaj ili kao sastojak nekih parfema.

Neven (calendula) je dobio ime po latinskoj riječi „calend“ što znači „svaki mjesec“. Prema rimskom kalendaru, ova riječ je označavala početak novog mjesečevog ciklusa, vrijeme kada je neven bio u punom cvatu. Neven je kroz istoriju imao značaj i u hrišćanstvu jer mu je njegova zlatna boja donijela epitet „Marijino zlato“, te se zato ponekad koristio prilikom vjerskih obreda, te za ukrašavanje svetih mjesta.

Neven ima primjenu u kulinarstvu, kao prehrambena boja, za dekoraciju salata (s obzirom da su latice jestive). Poljoprivrednici dodaju neven stočnoj hrani da bi žumance bilo tamnije ili da bi maslac bio žući. Cvjetovi nevena se mogu sušiti, te se od njih mogu praviti cvjetni aranžmani koji mirišu mjesecima, pročišćujući vazduh i odbijajući štetočine.

Neven cvijet /Calendula officinalis/ 40 grama

Moguća neželjena dejstva/mjere predostrožnosti prilikom upotrebe nevena

Kremu od nevena mogu upotrebljavati i ljudi sa osjetljivom kožom.  Međutim, trebalo bi da izbjegavate proizvode od nevena ako ste alergični na ambroziju, tratinčice, hrizanteme, kamilicu, ehinaceu i druge biljke iz porodice kojoj pripada neven. Ako je riječ o trudnicama i dojiljama, najbolje bi bilo kad bi se konsultovale sa ljekarom prije oralne upotrebe ili nanošenja ekstrakta nevena na kožu.

Nemojte nanositi neven direktno na otvorene rane, a da vam ljekar prethodno za to nije dao uputstvo, jer može da izazove iritaciju. Nanesite malu količinu na kožu da biste vidjeli reakciju, pa onda polako povećavajte dozu.

Kada neven uzimate oralno (u kapsulama, kao tečni ekstrakt ili čaj), moguće je da se pojave interakcije ukoliko ga miješate sa lijekovima za smiranje. Primijećeno je da neven izaziva pospanost, naročito kada se kombinuje sa lijekovima za spavanje, te lijekovima protiv anksioznosti. Ukoliko uzimate neki od lijekova koje ćemo navesti, obratite se svom ljekaru prije nego što počnete koristiti neven. Ti lijekovi su: klonazepam, lorazepam, fenobarbital, zolpidem.

Zaključak

Cvijet nevena se suši, pa se od njega prave masti, čajevi i kapi koji imaju kako vanjsku tako i unutrašnju primjenu.

Neven sadrži jake antioksidanse i protivupalna jedinjenja koja se bore protiv infekcija, smanjuju otoke, poboljšavaju cirkulaciju, smanjuju grčenje mišića, usporavaju dejstvo slobodnih radikala, usporavaju starenje i još mnogo toga. Ta jedinjenja su: flavonoidi, polisaharidi, linoleinska kiselina,karotenoidi i triterpeni.

Proizvode od nevena možete potražiti u apotekama i prodavnicama zdrave hrane. Takođe, kod kuće možete pripremiti čaj ili ekstrakt od nevena, koristeći sušene latice.

Pirevina

Benefits Of Couch Grass Agropyron Repens For Health 2

Benefits Of Couch Grass Agropyron Repens For Health 2

Pirevina ili pirika, čiji je latinski naziv Elymus repens, je biljka koja ima diuretička svojstva i autohtona je u Evropi, Aziji i svjevernoj Africi.

Drugi nazivi za ovu višegodišnju travu su: pir, pirak, pirnika, pirovina, puzava pirika, rubetka, pasja pšenica, zubača.

Naziv roda ove biljke, Agropyron, potiče od grčkih riječi agro, što znači polje i pyros, što znači pšenica.

Glavni dijelovi pirevine koji se upotrebljavaju u narodnoj medicini su: korijen, rizom i sjeme.

Poljoprivrednici ovu biljku obično smatraju napašću, ne samo zbog toga što se širi po poljima, već i zato što stvara supstancu koja usporava rast i razvoj drugih biljaka. Iako se u Sjevernoj Americi smatra korovom, u mnogim dijelovima Evrope i Azije sijeno od pirevine se daje stoci kao hrana, a njen korijen su ponekad, u nedostatku hrane,  konzumirali ljudi.

Opis biljke: Pirevina ili pirika je višegodišnja rizomska biljka koja naraste oko 1,5 m. Biljka raste na neplodnom tlu, pašnjacima, napuštenim poljima, livadama koje su u korovu, rubovima dvorišta i bašta, duž puteva i pruga, miniranim i područjima gdje se odlaže otpad. Pirevina voli plodno tlo, bogato azotom, gdje je snabdjevenost vodom dobra dok slabije uspijeva na tlu koje je veoma kiselo ili suvo i plitko.

Rizom biljke je blijedožute boje sa člancima dužine 2-8 cm i prečnika 1,5-4 mm. Stabljika pirevine je uspravna i može da naraste 30-100 cm.

Listovi su naizmjenično raspoređeni sa zaliscima, lisne ploče su duge i uske, a nervi su paralelni. Lisne ploče su mekane i relativno ravne, širine 3-10 mm, uglavnom tamnozelene boje, a ponekad sivkaste ili plavkasto zelene. Zalisci su na donjim listovima pokriveni dlačicama dok su na gornjim glatki i obrasli mekanim dlačicama.

Cvijet

Cvijet je u obliku zbijenog labavog složenog klasa, poput klasa pšenice, ali tanji, uglavnom dužine 5-10 cm. Prosti klasovi su stisnuti, dužine 5-15 mm, te sadrže 4-6 cvjetova. Period cvjetanja je obično od juna do avgusta.

Prednosti pirevine za zdravlje

Pirevina se hiljadama godina koristi za liječenje upale bešike, hidropsije (vodene bolesti), infekcije materice, te bolnog mokrenja. Takođe, pirevina je prirodni lijek protiv kamena u bubregu i infekcije bubrega.

Borac protiv toksina

Kada toksini napadnu organizam usljed ujeda insekata ili izloženosti otrovnim hemikalijama, odmah uzmite ovaj sok s obzirom da može djelovati detoksikacijski. Potrebni su vam sljedeći sastojci: 100 g pirevine i 100g listova biljke paidi patti. Iscijedite sok iz obe biljke i pomiješajte ga sa istom količinom mlaćenice. Uzimajte dvaput da biste uklonili toksine iz organizma.

Kod infekcija urinarnog trakta

Uzmite 10 g pirevine i isto toliko indijskog ogrozda, namočite u usireno mlijeko i ostavite preko noći. Popijte ujutru. Ukoliko ovo redovno uzimate 15 dana, rezultati bi trebalo prijatno da vas iznenade. Antidiuretska svojstva pirevine djeluju kao sredstvo za uklanjanje infekcija urinarnog trakta koje vam dugo stvaraju bol.

Kod menstrualnih problema i menopauze

Uzmite 15 g pirevine i 15 g lista nara. Iscijedite sok i kuvajte u 2 šolje vode na laganoj vatri. Koristite ovu supu najmanje 2-3 puta dnevno da bi se smanjila većina problema vezanih za menopauzu, kao što je obilno krvarenje, obilno bijelo pranje, te iritacija u vaginalnom dijelu.

Kod problema sa hemoroidima

Uzmite 15 g pirevine i iscijedite sok koji ćete pomiješati sa čašom mlijeka. Uzimajte redovno 15 dana i tako ćete možda smanjiti bol problematičnog mjesta.

Kožna oboljenja

Uzmite 50 g pirevine i 10 g kurkume, pomiješajte sa kravljom mokraćom i nanesite na mjesta na koži koja su zahvaćena psorijazom, ekcemom, opekotinama ili svrabom. Nakon nanošenja na problematično mjesto, ostavite tako da stoji 30 minuta, pa se okupajte u vrućoj vodi u koju ste prethodno namočili listove biljke nim. Pridržavajte se ovoga sve dok ne vidite poboljšanje na koži.

Pirevina ili pirika /Agropyrum repens (rhizoma)/ 60 grama

Upotreba i prednosti pirevine u narodnoj medicini

  • Korijen pirevine je veoma koristan za liječenje velikog broja problema, od poremećaja bubrega i jetre do poremećaja urinarnog trakta.
  • Ova biljka je omiljeni lijek domaćih mačaka i pasa, čiji list jedu u velikim količinama.
  • Korijen pirevine ima antiflogistička, laksativna, demulcentna, diuretička, emolijentna svojstva, svojstva koja utiču na razbijanje kamena u bubregu, a koristi se i kao tonik.
  • Čaj pripremljen od korijena pirevine se koristi u slučaju urinarne inkontinencije, te kao sredstvo za izbacivanje glista iz organizma.
  • Takođe, pirevina je djelotvorna za liječenje infekcija urinarnog trakta, kao što su cistitis i uretritis.
  • Pirevina štiti urinarne tubule od infekcija i iritacija, te povećava količinu mokraće čineći je rjeđom.
  • Nanosi se na otekle udove u vidu tečnosti.
  • Pirevina se koristi za liječenje gihta, reumatskih poremećaja, hroničnih kožnih stanja, te poremećaja urinarnog trakta, bešike i bubrega.
  • Čaj od pirevine će umiriti i obložiti upaljeno grlo, te podstaći izbacivanje šlajma.
  • Pirevina se može koristiti i sa drugim ljekovitim biljkama protiv raznih bolesti – za liječenje kamena u bubregu, ublažavanje upale, te u slučaju dubokih posjekotina.
  • Dekokt od pirevine je djelotvoran za liječenje povećane prostate i prostatitisa (upale prostate) ukoliko se uzima jedno vrijeme.
  • Travari su pirevinu preporučivali za liječenje gihta i reumatizma u ranim stadijumima.
  • Njemački travari nanose vruće i vlažne obloge sa zagrijanim sjemenom pirevine na abdomen kako bi ublažili čir na želucu.
  • Sok iscijeđen iz korijena pirevine se u narodnoj medicini upotrebljavao za izlječenje žutice i drugih poremećaja jetre.
  • Pirevina je efikasna za ublažavanje bolnog mokrenja.
  • Može se davati pacijentima koji imaju bilo kakvu upalu urinarnog trakta, čak se može koristiti kod stanja kada u mokraći ima leukocita, sluzi i krvi.
  • Za liječenje infekcija urinarnog trakta, pirevina se obično upotrebljava u kombinaciji sa drugim biljkama poput hajdučke trave, uve i bučua.
  • Pirevina se istovremeno može koristiti sa hortenzijom za liječenje problema prostate.
  • Kao što smo već spomenuli pirevina se koristi za liječenje cistitisa i kao lijek za kataralna oboljenja žučne kese.

Primjena pirevine u kulinarstvu

  • Pirevina se može sušiti i mljeti, a potom koristiti sa pšeničnim brašnom za pripremanje hljeba.
  • Dugim kuvanjem korijena pirevine dolazi do pucanja tvrde membrane i dobija se sirup od koga se pravi pivo.
  • Pečeni korijen pirevine se koristi kao zamjena za kafu.
  • Mladi izdanci ove biljke se mogu jesti sirovi u salatama.
  • Ponekad se sok iz izdanaka koristi kao proljetni tonik.
  • Sjeme pirevine je veoma malo i obavijeno je velikom ljuskom što ovu biljku čini veoma bogatom vlaknima.

Primjena prirevine u druge svrhe

  • Korijenov sistem pirevine je razgranat, pa se ova biljka sadi na pješčanim dinama koje se nalaze uz obalu da bi se povezalo zemljište.
  • Iz korijena pirevine se dobija siva boja.
  • Pirevina raste svuda u svijetu osim u Africi.
  • U srednjem vijeku u sjevernoj Evropi zbog nedostatka mirisne smole, sušeni rizom pirevine se sitnio i koristio kao tamjan.
  • U austrijskoj narodnoj medicini, rizom pirevine se upotrebljava protiv groznice, kao čaj, sirup ili hladna maceracija u vodi za unutrašnju upotrebu ili se u sušenom stanju nanosi na bolno mjesto (vanjska upotreba).
  • Pirevina se skuplja tokom cijele godine kao hrana za stoku.

Doziranje

  • Sušeni korijen: 4-8 g ili kao dekokt. Uzimati 3 puta dnevno.
  • Tečni ekstrakt: 1:1 u 25% alkoholu, 4-8 ml. Uzimati 3 puta dnevno.
  • Tinktura: 1:5 u 40% alkoholu, 5-15 ml. Uzimati 3 puta dnevno.

Mjere predostrožnosti

  • Ukoliko dugo koristite pirevinu, može doći do gubitka kalijuma u organizmu usljed diuretičkog djelovanja biljke.
  • Pirevina može izazvati dijareju i grčeve u stomaku.
  • Ovu biljku bi trebalo da izbjegavaju osobe sa alergijama ili hipersenzitivnošću na bilo koji sastojak pirevine ili neke druge biljke iz porodice trava.
  • Oprez se preporučuje pacijentima koji imaju edem nastao usljed bolesti srca ili bubrega.
  • Pirevina se ne preporučuje trudnicama i dojiljama zbog nedostatka naučnih dokaza.

Hajdučka trava

yarrow flower

yarrow flower 750x500

Drugi nazivi: hajdučica, sporiš, stolisnik, jalovi mjesečnjak, kunica.

Stanište: Hajdučka trava je otporna višegodišnja biljka koja vodi porijeklo iz Evroazije, ali je rasprostranjena i u SAD-u.

Hajdučka trava se može naći uz pružne šine, travnate površine, duž ograda, uz puteve i druge rubove.

Biljka napreduje i na zemljištu koje je siromašno nutrijentima sve dok je propusnost zemljišta dobra. Najviše joj odgovara potpuno osunčano mjesto, ali podnosi i ona mjesta koja su djelimično u hladu.

Hajdučka trava je otporna na sušu. Međutim, podložna je plijesni i rđi. Biljka je generalno oslobođena od bolesti i napada insekata.

Opis biljke: Hajdučka trava je višegodišnja biljka koja je veoma čvrsta i u rano proljeće se njeni dugi, meki listovi formiraju u rozetu.

Listovi, dužine 7,5-10 cm i širine 2,5 cm, naizmjenično su raspoređeni na stabljici i trojno su perasto dijeljeni.

Cvjetna peteljka pokrivena dlačicama pojavljuje se kasnije sa listovima koji su kraći i naizmjenično raspoređeni. Hajdučka trava je prijatnog mirisa, cvjeta od ranog ljeta do rane jeseni, sa bijelim i ponekad roza cvjetićima formiranim na vrhovima u cvasti.

Cvjetovi su prečnika oko 60 mm, sačinjeni od 4 do 6 vanjskih cvjetnih listića. Oni su obično širi i okružiju mnoštvo malih unutrašnjih cvjetnih listića.

Hajdučka trava dugo cvjeta, konačno formirajući sjemene čaure koje ostaju preko zime. Listovi koji se nalaze pri dnu biljke, takođe, često ostaju preko zime i mogu zadržati zelenu boju kada se snijeg otopi u proljeće.

Dijelovi biljke koji se koriste: Vrhovi, stabljike, listovi i cvijet.

Kunica ili hajdučka trava /Achillea millefolium/ 40 grama

Upotreba hajdučke trave u terapeutske svrhe

Aktivni sastojci hajdučke trave su: eterično ulje, koje sadrži a- i b- pinene, acetat, borneol, kariofilen, eugenol, farnesen, mircen, salicilna kiselina, tujon, cineol (eukaliptol), kamfen, kamfor, gama terpinen, isoartemisia keton, hamazulen, limonen, sabinen, triciklen i seskviterpen laktoni.

Primarno vanjsko dejstvo hajdučke trave je stiptično (zaustavlja krvarenje), astringentsko (izaziva grčenje tkiva), antiseptičko (zaustavlja razvijanje bakterija), pomaže zacjeljivanju tkiva, protivupalno i moguće anestetičko.

Hajdučka trava je dijaforetik (diže tjelesnu temperaturu i izaziva znojenje), ekspektorans i karminativ (rastjeruje gasove), zaustavlja krvarenje, ima astringentsko, antibiotičko, protivupalno, antispazmodičko i analgetičko djelovanje, stimulans je i emenagog. Od hajdučke trave se dobija i gorki tonik koji stimuliše varenje.

Prije više od 3000 godina, stari Grci su hajdučku travu koristili za liječenje rana. Naziv roda ove biljke Achillea je data u čast grčkog heroja Ahila, koji je navodno hajdučku travu koristio za liječenje svojih i rana svojih vojnika koje su zadobili u bitkama.

Hajdučka trava je ženska biljka i koristi se da ublaži simptome menstruacije. Brojna istraživanja su poduprla upotrebu ove biljke za pojačanje cirkulacije prema materici, tako poboljšavajući tonus, povećavajući protok krvi tokom menstruacije i smanjujući grčenje materice i grčeve u toku menstrualnog ciklusa.

Travari preporučuju hajdučku travu kao prirodan lijek za menoragiju, amenoreju i leukoreju.

Vjeruje se da je prirodni antiseptik. U Škotskoj se od hajdučke trave prave masti koje se koriste za liječenje hemoroida.

Gorki sastojci i masne kiseline podstiču protok žuči, tako poboljšavajući varenje i sprečavajući stvaranje kamena u žuči.

Hajdučka trava se upotrebljava kao prirodni dekongestiv i ekspektorans djelujući astringentski što je korisno za liječenje začepljenog nosa koji je posljedica prehlada i alergija uzrokovanih plijesni, prašinom, peruti.

Problemi kože poput ekcema se liječe infuzijom od hajdučke trave.

Hajdučka trava se upotrebljava kao prirodno protivupalno sredstvo za liječenje artritisa i reumatizma. Eterično ulje hajdučke trave je bogato seskviterpen laktonima i alkamidima koji ovoj biljci daju protivupalna svojstva.

Travari hajdučku travu smatraju jednim od najboljih dijaforetika. Ona je standardni prirodni lijek protiv groznice.

Za prirodno liječenje groznice, hajdučka trava se kombinuje sa cvijetom zove, pitomom nanom, resnikom, kajenskom paprikom i đumbirom.

Hajdučka trava snižava krvni pritisak jer utiče na širenje perifernih krvnih sudova i travari je smatraju posebno dobrom za liječenje stanja tromboze povezanih sa hipertanzijom.

Za prirodno liječenje visokog krvnog pritiska hajdučka trava se kombinuje sa glogom, cvjetovima lipe i imelom.

Alkaloidi u hajdučkoj travi imaju hemostatičko dejstvo (zaustavljaju unutrašnje krvarenje), tako da se biljka koristi kao lijek za zaustavljanje krvarenja.

Travari hajdučku travu koriste kao prirodni digestiv. Biljka stimuliše lučenje enzima i sokova koji pomažu varenju, poboljšavajući apetit.

Astringentsko dejstvo hajdučke trave je korisno za prirodno liječenje dijareje i dizenterije.

Hajdučka trava se koristi kao prirodni lijek za ublažavanje simptoma cistitisa (infekcija bešike okarakterisana bolom i čestim i bolnim mokrenjem).

Hajdučka trava se može koristiti kao prirodni stimulans za kardiovaskularni sistem, te za liječenje proširenih vena, hemoroida, flebitisa (upale površinskih vena koje izazivaju bol) i tromboze.

Doziranje i primjena

Cvijet hajdučke trave – 3 g dnevno kao čaj ili infuzija.

Ekstrakt hajdučke trave (1:1,25 etanola) – 1-4 ml tri puta na dan.

Sušena biljka – 2-4 g infuzije ili kapsule od hajdučke trave tri puta dnevno.

Tinktura (1:5; 40 etanola) – 2-4 puta na dan.

Moguća neželjena dejstva i interakcije hajdučke trave

Hajdučku travu bi trebalo prikupljati i koristiti obazrivo i ograničeno.

Prekomjerna i duga upotreba ove biljke, bilo da je vanjska ili unutrašnja, može uzrokovati fotosenzitivnost i alergijske reakcije.

Neki ljudi dobiju osip ukoliko dodirnu hajdučku travu.

Ženska bokvica

Plantago major SZ356869 Freshwater MCotterill IWNHASDrugi nazivi: paskavica, pitoma bokvica, široki trputac, velika bokvica, bukvica.

Stanište: Ženska bokvica je autohtona vrsta u Evropi i u umjerenim oblastima Azije. Međutim, ova biljka se odomaćila u svim umjerenim podnebljima u svijetu.

Opis: Ženska bokvica je niska višegodišnja biljka koja pripada porodici trpučevki. Ovalni ili srcoliki listovi su pri dnu skupljeni u rozetu. Listovi imaju 3-9 elastičnih debelih žilica tamnozelene boje.

Cvjetovi se nalaze na uskoj cilindričnoj stabljici koja je približno iste dužine kao peteljka cvijeta. Cvijet je sačinjen od žućkasto-smeđih i ljubičastih latica.

Sjeme ženske bokvice ima veoma ljepljivu površinu, što mu omogućava da se jednostavno zakači za ljude i životinje i tako se rasprostrani.

Dijelovi biljke koji se koriste: Sami vrhovi ženske bokvice se koriste u prirodnoj medicini.
Listovi se beru u sezoni cvjetanja, a koriste se u svježem ili sušenom stanju. Od svježih listova se može dobiti sok ili ekstrakt.

Sjeme ženske bokvice ima primjenu uglavnom kao laksativ i hrana.

Ženska i muška bokvica imaju slična ljekovita svojstva.

Upotreba biljke u terapeutske svrhe

Aktivni sastojci i supstance

Ženska bokvica sadrži iridoide, od kojih je najvažniji aukubin, flavonoide poput apigenina, tanine, sluz, silicijumovu kiselinu i enzime. Aukubin utiče na bubrege da luče mokraćnu kiselinu.

Biljka ima visoku nutritivnu vrijednost i bogata je kalcijumom, gvožđem i vitaminima A, C i K.

Ljekovita biljka od antičkih vremena

Još u antička vremena, ženska bokvica je bila poznata nekim grčkim i rimskim ljekarima. Grk Pedanijus Dioskorides je preporučivao ovu biljku za liječenje rana, ujeda pasa i opekotine, a Rimljanin Plinije je u ovoj biljci vidio nepogrešiv lijek u slučaju ujeda divljih životinja.

Biljka se vijekovima koristi u ljekovite svrhe i za liječenje raznih bolesti kao što su upale usne šupljine, infekcije grla, bol u uhu, vodena bolest, astma i epilepsija.

Lijek za rane i oštećenu kožu

Ženska bokvica je stekla veliki ugled i vjerovatno je najpoznatija za liječenje rana. Astringentsko, antibakterijsko i protivupalno dejstvo ove biljke je djelotvorno za liječenje manjih rana, posjekotina i ogrebotina.

Ženska bokvica se može direktno nanijeti na oštećenu kožu da bi se zaustavilo krvarenje, ubrzalo zacjeljivanje, prestao svrab u ublažio bol.

Smatra se biljkom korisnom za liječenje uboda zmija i insekata, te koprivnjače.

Pored toga, ženska bokvica se koristi za liječenje ekcema, psorijaze i opekotina prvog stepena.

Tradicionalnu upotrebu ove biljke za liječenje rana je potvrdila i nauka. Istraživanja su pokazala da ženska bokvica zaista sadrži hemijske supstance koje dezinfikuju povrede, ubijaju patogene organizme, smanjuju upalu i ubrzavaju proces izlječenja. U ovim istraživanjima se pokazalo da je svjež list ženske bokvice najdjelotvorniji.

Dobra je za varenje

Smatra se da ženska bokvica pomaže liječenju dijareje, gastritisa, kolitisa i drugih problema probavnog trakta upravo zbog svojih astringentskih svojstava.

Ova biljka se upotrebljava za vraćanje balansa kiseline u organizmu, za regulisanje želučanih lučenja, kao i za liječenje upala i iritacije u želucu i crijevima.

Ženska bokvica se koristi kao lijek za infekcije želuca i crijeva, kao i za infekcije urinarnog trakta, a zbog svog antispazmodičkog i demulcentnog dejstva, ova biljka se može koristiti za ublažavanje iritacije i smanjenje grčeva kod beba i male djece.

Sjeme ženske bokvice može poslužiti i kao laksativ.

Upotreba biljke kod respiratornih infekcija

Ženska bokvica smanjuje lučenje sluzi u disajnim putevima, što doprinosi liječenju prehlade, katara, sinusitisa, alergijska stanja pluća i bronhija poput alergijskog rinitisa i astme.

S obzirom da ova biljka ima antiseptička svojstva, može se koristiti i kao lijek za upaljeno grlo, tonzilitis i kašalj.

Jestivi korov

Svježi mladi listovi ženske bokvice su jestivi i takvi se mogu koristiti u salatama.

Stari listovi biljke, zbog debelih žilica, su tvrdi i žilasti i nisu namijenjeni za upotrebu, ali se mogu prokuvati i jesti kao špinat.

Sjeme ženske bokvice se može jesti ili sirovo ili kuvano i ima dejstvo slično sagu.

https://biljna-apoteka.ba/proizvod/bokvica-trputac/

Doziranje i način primjene

Kao čaj: ¼ – ½ čajne kašike (1-3 grama) sušenih ili svježih listova namakati u šolji vruće vode 10-15 minuta. Preporučena dnevna doza je 3 šolje na dan.

Svježi listovi se direktno mogu nanositi na kožu, nekoliko puta dnevno, za liječenje manjih povreda, dermatitisa, uboda i ujeda insekata.

Kao tinktura: 2-3 ml tri puta dnevno.

Takođe, za liječenje kašlja se mogu pripremiti i medicinska ulja napravljna od jednakih dijelova sitno isjeckanih listova ove biljke potopljenih u hladno cijeđeno suncokretovo ulje.

Ukoliko koristite proizvode koji sadrže ovu biljku, važno je da uvijek pratite uputstva proizvođača.

Smatra se da je ženska bokvica veoma bezbjedna biljka kako za vanjsku, tako i za unutrašnju upotrebu.

Dok istraživanja ne potvrde da ni na koji način nije štetna, ne preporučuje se da je koriste trudnice i dojilje.